Elektrotehnika je primijenjena znanost čije je polje istraživanja teorija i praksa proizvodnje, prijenosa i uporabe električne energije (izvor Wikipedija).
Elektrotehnika kakvu danas poznajemo ima duboke korijene u elektromagnetizmu koji je neodvojivi dio fizike. U samim početcima elektrotehnika se dijelila na područje “jake” i “slabe” struje. Brzim razvojem elektrotehnike unutar sveprisutnog znanstvenog i tehnološkog napretka, u elektrotehnici danas razlikujemo nešto određenija područja rada i istraživanja gdje možemo spomenuti, na primjer, područja:
- Elektroenergetika
- Elektronika
- Elektroakustika
- Električne mreže i četveropoli
- Radiokomunikacije
- Telekomunikacije
Elektroenergetika je područje elektrotehnike koje razmatra i ostvaruje mogućnosti proizvodnje, raspodjele i potrošnje električne energije. Elektroenergetika u teoriji i praksi ostvaruje i unaprjeđuje električne generatore, elektromotore, transformatore, dalekovode, elektrane i elektroenergetske mreže, distribuciju električne energije od proizvodnje sve do korisnika, teži racionalnijoj potrošnji električne energije i mogućnostima njezine svestrane primjene svugdje gdje je to potrebno.
Elektronika je područje elektrotehnike koje se bavi proučavanjem i kontrolom protoka elektrona i elektroničkih sklopova sastavljenih od pasivnih i aktivnih elektroničkih elemenata.
Pasivni elektronički elementi su otpornici, kondenzatori, zavojnice… a aktivni elektroničke cijevi, tranzistori, diode integrirani krugovi itd. Među elektroničke sklopove, koji nastaju međusobnim povezivanjem većeg broja pasivnih i aktivnih elemenata, prema funkcionalnostima možemo spomenuti ispravljače, pojačala, filtre, bistabile, logička vrata.
Sklopovi se dijele na analogne (niskofrekventne i visokofrekventne) i digitalne. Jedan od takvih kompleksnih digitalnih sklopova je računalo.
Posebno je područje elektronike tzv. učinska (energetska) elektronika koja se bavi pretvorbom značajki električne energije (valni oblici napona i struje, frekvencija, broj faza) te upravljanjem tokom električne energije bez znatnijih gubitaka snage, primjerice učinski pretvarači i sl. (izvor Tehnički leksikon, Leksikogr. zavod M. Krleža)
Elektroakustika je područje elektrotehnike koje razmatra i ostvaruje mogućnosti pretvaranja zvuka u električni signal, mogućnosti pohrane tonskog zapisa na medije kao što su to gramofonska ploča, magnetna traka ili mogućnosti pohrane tonskog zapisa u digitalnom obliku.
Elektroakustika se, nadalje, bavi problematikom reprodukcije i pretvaranja istog tonskog zapisa u električni signal, njegova pojačanja, tonskog oblikovanja i reprodukcije na zvučniku putem odgovarajućeg pojačala snage.
Elektroakustika razmatra svojstva i karakteristike različitih mehanoelektričkih pretvarača te elektroničkih sklopova i uređaja namijenjenih pojačanju tonskog signala, a oslanjajući se tradicionalno na područje elektronike u težnji za što vjernijom reprodukcijom glazbe i govora.
Električne mreže i četveropoli su skupovi povezanih električnih dijelova koji služe za prijenos električne energije (elektroenergetski sustav) od izvora (elektrane) do transformatorskih stanica na rubovima velikih područja potrošnje (prijenosna mreža) te za razdiobu (distribuciju) električne energije do krajnjih potrošača na tom području (razdjelna mreža). Takvu energetsku električnu mrežu čine električni energetski vodovi kojima se električna energija prenosi na daljinu te rasklopna i transformatorska električna postrojenja (učinski prekidači, učinski transformatori, sabirnice). U dijelove mreže ubrajaju se i sklopni aparati, naprave za upravljanje radom mreže u normalnom pogonu, električni instrumenti i uređaji (mjerni transformatori), uređaji za zaštitu od kvarova.
Radiokomunikacije su područje elektrotehnike koje razmatra i ostvaruje mogućnosti komunikacije i prijenosa informacija putem radio valova. Na temelju fizikalnih osobina elektromagnetnog zračenja pogodnih valnih duljina, na području radiokomunikacija ostvaruju se antene i valovodi te usporedno i prateći elektronički uređaji kao što su oscilatori, visokofrekvencijska pojačala, odašiljači, različiti prijamnici i mnogi drugi sustavi, kao što su to, primjerice, radari ili satelitske komunikacije. Područje radiokomunikacija tradicionalno se oslanja na područje elektronike, a u novije vrijeme prodire sve više na područje telekomunikacija objedinjujući znanja i tehnologije.
Telekomunikacija je sustav za razmjenu informacija između izvora informacije i odredišta informacije s pomoću tehnologije. Komunikacijska tehnologija koristi kanale za prijenos informacija preko fizičkog medija (poput signalnih kabela) ili u obliku elektromagnetskih valova.
Rani načini komunikacije na velike udaljenosti se povijesno odnose na vizualne signale poput svjetlosne signalizacije, dimnih signala, sustava semafora itd. Moderni sustavi za komunikaciju na velike udaljenosti obično koriste električne ili elektromagnetske tehnologije poput brzojava, telefona, teleprintera, Interneta.