In memoriam Prof. dr. sc. Zvonko Benčić, dipl. ing. el.
S velikom tugom javljamo da nas je posve nenadano u utorak 21. rujna 2021. napustio naš dugogodišnji uvaženi član Profesor Zvonko Benčić.
Profesor Benčić bio je član Elektrotehničkog društva od 1991., a Upravnog odbora EDZ-a od 2005. U sklopu rada u našem društvu sudjelovao je nizom predavanja, seminara te organizacijom savjetovanja iz učinske elektronike i pogona elektromotora. U posljednje vrijeme organizirao je simpozije iz područja povijesti i filozofije tehnike (PIFT). Vrlo znakovit pečat ostavio je uređivanjem niza knjiga o našim znamenitim osobama u elektrotehnici kao i ostalim stručnim i znanstvenim disciplinama. Bo je urednik naše e-biblioteke za koju je pripremio niz izdanja, najprije kao glavni urednik nakladničke kuće „Graphis“, a zatim i (kao vlasnik) nakladničke kuće „Kiklos – krug knjige“. Knjige za EDZ-ovu biblioteku pod njegovim uredništvom nose oznaku društva „EDZ“, čime je postignuta njihova prepoznatljivost. Sve knjige u nizu s njegovim potpisom kao glavnog urednika odlikuju se najvećom stručnom, grafičkom i jezičnom korektnošću, na čemu smo svi mnogo naučili i još to možemo čitajući te izvrsne knjige.
Zvonko Benčić rođen je 23. travnja 1940. godine u Senju. Osnovnu školu i gimnaziju (II. muška gimnazija) završio je 1958. godine u Zagrebu. Iste godine započeo je studirati na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer: Slaba struja. Diplomsku radnju izradio je u Elektrotehničkom institutu Rade Končar u Zagrebu, te diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u siječnju 1963. godine. Poslijediplomski studij upisao je 1964. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer: Fizika čvrstog stanja. Magistarsku radnju (područje Fizika) Ispitivanje legiranih PN prijelaza (laboratorijski prototip silicijske diode 1800 V / 200 A) izradio je u Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu, te magistrirao 1969. godine (mentor: prof. dr. sc. Milena Varićak). Doktorsku disertaciju (područje: Elektrotehnika) Odabiranje i zaštita tiristora u sklopovima opterećenim intermitirajućom strujom (Opća teorija strujne opteretivosti bipolarnih poluvodičkih učinskih ventila,) obranio je 1988. godine na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (mentor: prof. dr. sc. Stanko Turk).
Neposredno prije diplomiranja, 5. studenoga 1962. godine, zaposlio se u Elektrotehničkom institutu Rade Končar u Zagrebu, u Zavodu za regulaciju (Odjel za razvoj usmjerivača), na radnom mjestu stručnog suradnika. Nakon osnivanja Zavoda za energetsku elektroniku postavljen je za šefa Odjela za razvoj usmjerivačkih sklopova. Godine 1970. postavljen je za upravitelja Zavoda za energetsku elektroniku. U listopadu 1989. godine postavljen je za v. d. direktora Sektora za industrijsku elektroniku. Dana 20. prosinca 1990. godine prestao mu je radni odnos u Elektrotehničkom institutu Rade Končar, jer je objavljen stečaj. U novoosnovanom Končar – Institutu za elektrotehniku zaposlio se 21. siječnja 1991. godine kao savjetnik direktora za područje elektronike, gdje je radio do 30. studenoga 1994. godine. Dana 1. prosinca 1994. godine zaposlio se na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, na radnom mjestu izvanrednog profesora za skupinu predmeta Energetska elektronika, i radio do umirovljenja 30. rujna 2011. godine
Za znanstvenog asistenta izabran je 1978. godine, za višeg predavača 1979. godine, za izvanrednog profesora 1992. godine, za redovitog profesora 1997. godine, a za redovitog profesora u trajnom zvanju 2002. godine.
Predavao je predmet Poluvodičke komponente na Višoj tehničkoj školi Rade Končar u Zagrebu (1973. – 1980.), te predmete iz skupine predmeta Učinska elektronika na dodiplomskom studiju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB, 1975. – 1990.), na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju Elektrotehničkog fakulteta / Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu (ETF / FER, 1976. – 2011.) i na dodiplomskom studiju Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (RITEH, 2001. – 2005.). Predavanjima u Splitu, Zagrebu i Rijeci uveo je učinsku elektroniku u fakultetsku nastavu u Hrvatskoj. Predmet Učinska elektronika uveo je najprije u Splitu (FESB) a kasnije i u Zagrebu (ETF).
U suautorstvu s Prof. Zlatkom Plenkovićem napisao je udžbenik: Energetska elektronika I – Poluvodički ventili (1978.), a s dr. sc. Brankom Hanžekom monografiju Vatroslav Lopašić – Klasik hrvatske fizike (2011.). Autor je knjige šezdesetak eseja Na rubnici moje učinske elektronike (2018.) i monografije Sjećanja na profesora Đuru Švarca (2020.). Autor je 8 skripata iz područja Učinske elektronike.
U svom djelovanju na polju izdavaštva pozabavio se kao glavni urednik izdavanjem knjiga o našim znanstvenicima kakvo je, primjerice, bilo izdanje knjige William Feller, istaknuti hrvatsko-američki matematičar, (autor Darko Žubrinić, Graphis, Zagreb, 2010.) o matematičaru poznatom u svijetu po radovima u teoriji vjerojatnosti zajedno s A. N. Kolmogorovim i drugima)
Prof. Benčić je također preveo udžbenik: Osnove učinske elektronike (prvi dio Topologija i funkcija pretvarača, 2000. i drugi dio Dinamika i upravljanje, 2008.) po kojem se drži nastava iz skupine predmeta Učinska elektronika na Massachusetts Institute of Technology, stručnu knjigu Najvažnije o frekvencijskim pretvaračima tvrtke Danfoss (2009.) i djelomično knjigu Električna pogonska tehnika (11 poglavlja od ukupno 14) tvrtke Siemens (2013.).
Postavio je osnove hrvatskog nazivlja učinskih poluvodičkih ventila (dioda i tiristora) i učinske elektronike (učinskih pretvarača); u početku prevođenjem IEC rječnika, a zatim prevođenjem i uredništvom područja H (Elektrotehnika) Međunarodne klasifikacije patenata (1999.) te uredništvom struke (elektrotehnika i elektronika) Tehničkog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (2007.).
Osnovao je u partnerstvu nakladničku tvrtku Graphis (1994.), a zatim samostalno i nakladničku tvrtku Kiklos – krug knjige (2011.). Bio je urednik više od stotinu knjiga, za mnoge od njih je kao urednik dobio 10 nagrada J. J. Strossmayer za najbolji nakladnički poduhvat u Republici Hrvatskoj.
Bio je član Jugoslavenskog koordinacijskog odbora Savjetovanja o energetskoj elektronici od 1974. do 1989. godine (uz akademika Tomu Bosanca i Prof. Zlatka Plenkovića). Treće savjetovanje održano je u Zagrebu (1978.); to je bilo prvo međunarodno savjetovanje iz područja učinske elektronike u Jugoslaviji (s oko 450 sudionika i 98 referata). Savjetovanja su se nastavila u Republici Hrvatskoj i dalje se organiziraju u suradnji sa Republikom Slovačkom svake druge godine pod nazivom International Conference on Electrical Drives & Power Electronics. Utemeljio je simpozij Povijest i filozofija tehnike (2012.). Jedan je od osnivača Hrvatskog društva za sustave CROSS (1991.). Bio je član društva KoREMA, društva HRO CIGRÉ i doživotni član (engl. life member) međunarodnog društva The Institute of Electrical and Electronics Engineers (IEEE). Bio je redoviti član i tajnik Odjela za elektrotehniku i elektroniku Hrvatske akademije tehničkih znanosti.
Za svoje zasluge primio je Godišnju nagradu Rade Končar i prvu nagradu Elektrotehničkog instituta Rade Končar. U razdoblju 1970. – 1989. pod njegovim vodstvom izrađeno je i ispitano preko 800 prototipova uređaja učinske elektronike). Primio je priznanje za rad u organizaciji Narodne tehnike Hrvatske i više drugih različitih priznanja.
